Draga
i po{tovana bra}o, cijenjene sestre.
Svaki
~ovjek ima mno{tvo obaveza, du`nosti, svojih li~nih `elja i prohtjeva, ono {to
voli kao i ono {to ne voli. U svemu tome ~ovjek se gubi i ne nalazi samog sebe.
Veoma je bitno da ~ovjek zna {ta su njegovi prioriteti u `ivotu, kao i da
zna {ta su to prioriteti u njegovoj vjeri. ^esto se gubimo u nekim bezna~ajnim
stvarima, a zanemarujemo krupne stvari, ~esto se dr`imo sporednih i neva`nih a
ostavljamo ono {to je bitno i va`no.
Na{a
vjera islam je satkana od prioriteta i veoma je bitno znati i razumjeti te
prioritete. A kada govorimo o proritetima, time mislimo na davanje prednosti
jednim djelima nad drugim, radi njihove va`nosti, ve}eg sevapa ili ve}eg hajra
ili ~ak radi manjeg zla.
Jedne
prilike ashab zvani Abdullah ibn Mes’ud dolazi Bo`ijem Poslaniku s.a.v.s., i
pita ga: “Koje je djelo Allahu najdra`e? Odgovorio je:’Klanjanje namaza
na vrijeme’. Koje zatim?’, upitao je. Dobro~instvo prema roditeljima’,
odgovorio je. A koje zatim?’ ponovo je upitao. D`ihad na Allahovom putu’,
odgovorio je. Ovaj ashab je `elio da zna koje djelo je kod Allaha
najprioritetnije, najva`nije, najdra`e kako bi mogao da im posveti du`nu pa`nju
shodno njihovom zna~aju.
Ljudi u dana{nje doba imaju razli~ite prioritete u svojim `ivotima mada
~esto ti prioriteti znaju biti daleko od onoga {to islam nala`e. Prioriteti u
vjeri su bitno naru{eni, a isto tako i prioriteti u na{em svakodnevnom `ivotu.
Ima ljudi koji ka`u da im je prioritet u `ivotu, tj. najbitnije da zarade
dosta para, drugi ka`e da mu je prioritet da napravi ku}u, tre}i da kupi auto,
~etvrti da djecu {koluje itd.
Sve ovo stoji, i svemu ovome treba te`iti, ali ni jedna od ovih stvari ne smiju biti na{i prvi prioriteti. Slabo }emo ~uti ~ovjeka koji ka`e :’Moj prioritet u `ivotu je biti pokoran Allahu d`.{., u ibadetu i osnovni mi je cilj da do|em do D`enneta.’ Ovo bi trebao biti prvi i osnovni prioritet u na{im `ivotima, i shodno njemu bi trebali da usmjeravamo svoje `ivote. Jer Allah ka`e:
“Ni
ljude ni d`inne nisam niza{to drugo stvorio nego da mi ibadet ~ine".
Vjerovati u Allaha, biti mu pokoran je osnovni prioritet na{ih `ivota, a pokornost Allahu se ispoljava putem vr{enja svih propisanih ibadeta, tako da onaj ko ih ne vr{i je nepokoran i ne ostvaruje onaj cilj zbog kojeg je stvoren. Gledamo ljude kako ujutro ustaju, idu na posao, rade, sti~u nafaku, bore se, nave~e lije`u i opet ustaju i tako dani prolaze, jedan za drugim i sa svakim danom sve su bli`i svojoj sudbini. Dunjaluk prolazi. Tek onda kada ~ovjek postane svjestan prolaznosti ovog svijeta, sjeti se cilja zbog kojeg je stvoren, samo se bojim da tada ne bude prekasno. Ovaj cilj i prioritet ne smijemo nikada gubiti iz vida.
Zatim sljede}i na{
prioritet jeste sa~uvati sebe i svoje porodice u dinu i imanu. Uzvi{eni Allaha
ka`e:”O vjernici ~uvajte sebe i svoje porodice od d`ehennemske vatre”.
Sa~uvati porodicu ovdje na zapadu je doista te{ko. Imamo `ive
primjere me|u nama kako neki nisu uspjeli da je o~uvaju. Na}i }emo neku djecu
koja piju alkohol, drogiraju se, onaj se o`enio nemuslimankom, muslimanka se
udala za nemuslimana itd. Osnovni razlog zbog ~ega je to tako le`i u poreme}enoj
vagi prioriteta. Porodica je ne{to veoma bitno za nas muslimane, jer zdrava
porodica zna~i i zdrav d`emat a ujedno i zdrav ummet. Borimo se da u na{u djecu
usadimo iman, ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku, ljubav prema svojoj
vjeri, i ljubav prema islamskom ummetu kojem pripada.
Tre}i na{ prioritet jeste
nau~iti na{u vjeru i sprovoditi u praksu ono {to smo nau~ili.
Veoma
je bitno da ~ovjek zna {ta mu njegova vjera nala`e, a {ta mu zabranjuje iz
prostog razloga da ~ovjek ne bi lutao, gubio se i tra`io odgovore od svoje du{e
ili nekih revija ili ~asopisa. Nave{}u vam dva primjera da bi ovo bolje
shvatili.
Prvi primjer se ve`e za
eutanaziju, a eutanazija je li{avanje ~ovjeka `ivota na njegov zahtjev i
saglasnost. Nedavno je bila {iroka rasprava pa ~ak i su|enje koje ste mogli
nedavno pratiti na televiziji, gdje je jedna te{ko paralizovana `ena koja `ivi u
Engleskoj tra`ila da joj dozvole eutanaziju. Sud je odbio njen zahtjev, ali
nedavno saznajem da u jednoj veoma naprednoj zemlji je ta stvar savim legalna i
dozvoljena. U [vajcarskoj postoji legalna institucija u koju mo`e oti}i svaki
onaj ko ne `eli dalje da `ivi, stavi svoj potpis na par papira te mu se zatim
ubrizga smrtonosna injekcija od koje zaspi za 4-5 minuta i nikad se vi{e ne
probudi. Rekli bi, ja lijepe li smrti. Me|utim, mi kao vjernici se odmah pitamo
{ta nam na{a vjera govori o tome, da li je to sa vjerske strane opravdano ili
ne? Islam je ovdje kategori~an te odbacuje i samu pomisao da ~ovjek odlu~uje kad
}e umrijeti, to je prije svega u Allahovim rukama, a s druge strane ovo li~i na
samoubistvo, a samoubica zbog tog grijeha ide u D`ehennem. Tako da mi ne lutamo.
Ne idemo po sudovima. Ne tra`imo mi{ljenja drugih, nego tra`imo mi{ljenje na{e
vjere.
Drugi primjer se ve`e za
na{u omladinu koja zbog nepoznavanja stava islama i nepoznavanja dozvoljenog i
zabranjenog bu{e svoje u{i, noseve, jezike ili druge dijelove tijela i stavljaju
min|uhe, halke i prstenove. Problem je {to ne samo da ta omladina ne zna stav
islama o tome, nego ~ak i njihovi o~evi nisu s tim upoznati pa te stvari
jednostavno toleri{u. Islam odbacuje bilo kakvo poistivje}ivanje sa
nemuslimanima bilo to u odje}i, obi~ajima, pona{anju i dr. Islam tra`i da se
razlikujemo od drugih i da gradimo svoju li~nost, osobenost i da se ponosimo
pripadno{}u islamu. Koliko li samo ima stvari koje ne znamo...? A najgore je od
svega toga kada ne `elimo da znamo i ne `elimo da pitamo. Koliko li je stvari
koje znamo, ali opet prelazimo preko njih kao da ne znamo? Koliko ima stvari za
koje znamo da su haram a opet ih ~inimo? Za{to je to tako? Razlog le`i u nama,
jer smo odre|ene stvari spoznali, do{le su do u{iju, mo`da i do mozga, ali nisu
do{le do srca. Srce ih dakle nije prihvatilo i zato ne mo`emo da ih primjenimo.
Svaka ona stvar koju znamo i koja se mo`e primjeniti, ali se ne primjenjuje je u
stvari odraz neznanja i tu nema istinskog imana. Znanje je imam, a djelo ide iza
njega. Znanje je uvjet za ispravnost govora i djela. Bez poznavanja na{e vjere
ne}emo znati {ta je ispravno a {ta pogre{no, {ta se smije a {ta ne smije nit
}emo biti na pravom putu. Ka`e Bo`iji Poslanik s.a.v.s.,:”Onome kome Allah
`eli dobro da mu da on razumije vjeru.” Jer ako razumi vjeru, radit }e po tome
i ~estito obaviti posao.
A
Omer bin Abdul-Aziz je rekao: “Ko radi bez znanja, ve}e je ono {to upropasti
od onoga {to ispravno u~ini.”
Molim
Allaha d`.{., da nam omogu}i da se upoznamo sa na{om vjerom, da je {to bolje
razumimo i da je u praksi redovno primjenjujemo. Amin.
æ ÇáÓáÇã Úáíßã æ
ÑÍãÉ Çááå æ ÈÑßÇÊå