|
Zaista sva zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova. Od Njega pomoći, oprosta i upute tražimo. Koga Allah uputi na pravi put on je doista upućen, a koga Allah u zabludi ostavi niko mu ne može na pravi put ukazati. Allahu jedinom iskazujemo zahvalu što nam je ukazao svoju milost učinivši nas muslimanima, što nam je omogućio da dočekamo i ovaj ramazan i da ga u zdravlju i rahatluku ispostimo i da se time približimo Allahovoj milosti koja nam je prijeko potrebna. Svjedočimo da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed a.s., njegov rob i Poslanik koji je svojim svijetlim primjerom pokazao kakvi mi trebamo biti. Neka je salavat na njega, njegovu časnu porodicu, njegove ashabe kao i na sve one koji ga slijede u dobru do kijametskog dana. Draga braćo i sestre u imanu i islamu. Došao nam je poslije jedne velike sezone hajra dan kada Allah Uzvišeni isplaćuje svoje nagrade svim onima koji su tu nagradu zaslužili, svim onima koji su proveli ramazan u posebnom ibadetu koji se za njega veže a to je post, svim onima koji su dane i noći provodili u onome što Allaha raduje a klonili se onoga što izaziva Allahovu srdžbu, došao nam je bajram. Prenosi Ebu Hurejre r.a., da je Poslanik s.a.v.s. rekao: «Mome umetu je dato pet stvari u mjesecu ramazanu, koje nisu date niti jednom narodu prije njih: 1) Zadah iz usta postača bolji je kod Allaha od mirisa miska 2) Meleki za njih čine istigfar (traže oprost) sve dok se ne omrse. 3) Okivaju se u okove prokleti šejtani pa nisu u mogućnosti da se slobodno kreću (nanose nevolje) kao što to čine izvan ovog mjeseca. 4) Allah dž.š. uljepšava svaki dan svoj džennet i govori mu: "Samo što nisu Moji iskreni robovi koje zadešavaju nevolje i teškoće ušli u tebe!" 5) Posljednju noć im se opraštaju grijesi!» Neko reče: "Jeli to Noć Kadra?" Reče: "Ne, jer radnik prima nagradu tek onda kada u potpunosti završi posao!" (hadis bilježi Ahmed) Danas je braćo draga i sestre naš posao u sezoni najvećeg hajra završen. Blago li onome ko je uspio da zadobije najljepšu nagradu koju Allah nudi, a to je oprost grijeha, jer onome kome Allah grijehe oprosti njega će u džennet uvesti u kojem će vječno i zauvijek u blagostanju, sreći i zadovoljstvu ostati. Teško li se onima koji su prokockali tako vrijedan ulog, koji se nisu potrudili tokom čitavog ramazana da makar jedan dan preposte u ime Allaha, da makar jedan namaz obave u našoj džamiji u džematu, koji su propustili jedinstvenu priliku koja se ukazuje jednom godišnje u noći Kadra u kojoj je neko čitavu noć ibadetio, a neko je čitavu noć griješio. Ramazan je bio i ostao jedinstvena škola u kojoj se svake godine školuju muslimani. U ramazanu naučimo šta je to svijest o Allahu, šta znači bojati ga se u tajnosti i javnosti. U ramazanu naučimo da suosjećamo sa drugima, da se pomažemo, da se više družimo i da se volimo. Ramazan ne samo da pokazuje stanje naše vjere, stanje našeg imana i njegovu jačinu, ramazan ujedno pokazuje i stanje naših porodica, naše djece i žena, kao i stanje cjelokupnog ummeta. Ramazan je bio prilika da se naša porodica okupi oko sehura oko iftara, oko namaza oko Kur‘ana, prilika da se povežu pokidane niti u našim porodicama gdje mnogi roditelji niti doručkuju niti ručaju niti večeraju sa svojom djecom. To nam govori o velikoj udaljenosti i otuđenosti koja vlada u našim porodicama. Ondje gdje se redovno svaki dan ustajalo na sehur pa se budili svi članovi porodice bili oni odrasli ili djeca pa se sjeda da se u ozračju Allahove milosti i berićeta putem sehura pripreme za ibadet, za post. Ondje gdje se osjećao miris iftara, zveket tanjira i kašika dok vrijedne hanume u kuhinji pripremaju mirišljavi i ukusni iftar i gdje svi članovi porodice sjedaju za sofru brižno pogledajući na sat iščekujući momenat kada će ponovo moći da prekinu post. Ondje gdje su svi članovi porodice dolazili da obave teraviju namaz, i otac i majka i sinovi i kćeri ta porodica je jaka, stabilna, povezana, u njoj vlada ljubav, harmonija i sklad i ona je putem ramazana postala samo jača i stabilnija. U tim porodicama nisu roditelji svedeni na nivo bankomata gdje se od njih samo novac traži i osim komunikacije o novcu skoro da nema neke druge komunikacije. Čestitam svim onima koji su uspjeli uz Allahovu pomoć da očuvaju svoju porodicu i da je smjeste na Allahovu lađu spasa. Međutim, s druge strane imamo i porodica koje skoro i da ne komuniciraju, a to su one porodice u kojima nema ramazana, u kojima se ne zna ni za sehur ni za iftar, u kojima se ne zna ni šta je ni kada je noć kadr i koja je njena vrijednost, u kojima roditelji ne smiju ni da pitaju djecu kuda idu i s kim se druže, takve porodice su daleko od Allahove milosti i tu nema ljubavi, stabilnosti niti sklada. Šta je lijek? Kako možemo da sačuvamo svoje porodice, da ih ukrcamo na lađu spasa? Kako da ih spasimo? Allah Uzvišeni kaže: يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا قُوا أَنفُسَكُمْ وَأَهْلِيكُمْ نَارًا وَقُودُهَا النَّاسُ وَالْحِجَارَةُ عَلَيْهَا مَلَائِكَةٌ غِلَاظٌ شِدَادٌ لَّا يَعْصُونَ اللَّهَ مَا أَمَرَهُمْ وَيَفْعَلُونَ مَا يُؤْمَرُونَ „O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti.“ (Et-Tahrim, 6) Svakom razumnom čovjeku treba biti prioritet očuvanje samoga sebe ali isto tako i svoje porodice. Zamislimo da se nalazimo pred strahovitom i silnom vatrom, vatrom koja guta i drveće i kamenje, koja i metal topi pred sobom. Zamislimo da nas ta silna vatra tjera ka obali gdje se nalaze lađe spasa, da li bi iko razuman ostavio svoje dijete, svog sina ili kćerku ili svoju voljenu suprugu da je vatra proguta…pravi ljudi i pravi muškarci bi sve učinili da zaštite svoju porodicu i da je spase. Zamislimo kako uspjevamo izvući porodicu od vatre, bježimo ispred nje, osjećajući njenu vrelinu i žestinu, dolazimo do obale, a tu stoje lađe prilazimo na prvu lađu i tražimo da uđemo na nju da spasimo sebe i porodicu te nam se kaže: Ovo je lađa namaza, na nju ulaze samo oni koji su namaz obavljali…pogleda se na spisak…traži se tvoje ime, ime tvoje djece, ime tvoje supruge…, te na kraju dok vatra samo što nas nije stigla, dok čekamo u neizvjesnosti dobivamo odgovor: izvinite, ali ne možete ući na ovu lađu, nema vas na spisku. Uzimate suprugu i djecu i krećete ka drugoj lađi tražeći na njoj spas od užasne vatre i njene vreline. Prilazite drugoj lađi vatreni jezici prolizuju, vatra pucketa, vrelinu osjećate po licu, dolazite do lađe te vam se kaže: Ovo je lađa posta, na nju se ukrcavaju postači. Ponovo se traži vaše ime, i dok u strahu čekate hoće li vas upustiti na lađu vatra samo što vas nije zauhvatila, privijate svoju djecu uza se štiteći ih od vreline vatre, kad vam se ponovo saopštava: Žao nam je ali ne možete ući, jer niste bili od onih koji su ramazane postili. Gledate prema sljedećoj lađi, lađi zekjata, ali ni tu nemate šta da tražite, jer svoj imetak niste čistili zekjatom. Pogled vam ide dalje ka lađi sadake, pozivate svoju porodicu govoreći da ste ponekad sadaku davali, požurujete ka njoj, s nestrpljenjem čekate da vas pronađu na spisku, vatra je iza vas…sekunde postaju tako duge kao sati, evo ga, evo vašeg imena, hvala Allahu-govorite, ali vas prekida isti glas govoreći, žao nam je ne možete na lađu jer ste svaki put kada bi dali sadaku pokvarili je svojim prigovaranjem… Dalji nastavak i ono što može da uslijedi nam je poznat. A zamislimo sebe u istoj situaciji a mi smo redovno namaz obavljali, postili, zekjat davali, sadaku bez ikakvog pogovaranja udjeljivali pojavimo se kod prve lađe i nas odmah prepoznaju, izraze nam dobrošlicu i ukrcamo se i mi i naša supruga i naša djeca na lađu spasa. Braćo draga, ovu vatru o kojoj vam govorim mi je na ovom svijetu ne vidimo, ali znajmo da nas ona čeka na onom. Zato gledajmo da nas makar jedna lađa primi i da se spasimo i mi i naše porodice kako na dunjaluku tako i na ahiretu. Amin. U svoje lično ime kao u ime I.K.C. Ulm želim vam sretne i berićetne bajramske dane da ih provedete u krugu svoje lijepe porodice, sa svojim vrijednim suprugama, sa vašom lijepom i pametnom djecom, da u ovim danima povratimo harmoniju ljubav i samilost među svima nama. Amin.
|
|
|||||||||||||||||||||||||
