|
Zaista sva zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova. Od Njega pomoći, oprosta i upute tražimo. Koga Allah uputi na pravi put on je doista upućen, a koga Allah u zabludi ostavi niko mu ne može na pravi put ukazati. Svjedočimo da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed a.s., njegov rob i Poslanik kojeg je poslao da obraduje ummet Džennetom i da ga opomene i zastraši Džehennemom. Neka je salavat na njega, njegovu časnu porodicu, njegove ashabe kao i na sve one koji ih slijede u dobru do kijametskog dana. Draga braćo i sestre u imanu i islamu. Nakon godišnjih odmora ponovo se vraćamo našoj svakodnevnici. Vrijeme i dani koje nam je Allah dao neumitno teku i nose sa sobom nove mubarek noći, mubrek dane, kao i mubarek mjesec ramazan od čijeg nas dolaska dijeli još neznatan broj dana. Ramazan ne dolazi bez najave, naprotiv, on nam se najavljuje putem muberak noći koje nas podsjećaju na dolazak svima nama dragog gosta. Nedavno je bila mubarek noć Lejlei-miradž, noć uzdignuća, noć najvećih počasti koje je Allah ukazao ijednom svome robu. To je noć u kojoj je počašćen prije svega naš Poslanik, Allahov miljenik Muhammed a.s., a isto tako je Allah počastio i njegov ummet. Ovu noć spominjem kako bi oživljeli miradž u svojim srcima, kako bi se podsjetili na jednu hediju koju je Allah darovao našem ummetu, to je poklon čiju vrijednost zanemaruje veliki broj ljudi ne shvatajući da mu je u tom poklonu lijek za dušu i srce, taj poklon, ta hedija od Allaha je namaz. U posljednje vrijeme vidjećemo kako ljudi sve više zanemaruju ovu obavezu koja je jedina naređena na nebesima, ljudi postaju nemarni spram Allaha i njegovih odredbi, jer kako primjećujemo ima islama, ali nema imana. Vjerovatno su mnogi od vas bili svjedoci našeg stanja, tj. stanja islama u Bosni. Volio bih da mogu reći da sam zadovoljan, ali nisam. Očekivao sam, kao vjerovatno i mnogi od vas da tamo u našoj domovini gdje se ezani uče sa munara svaki dan, gdje se poziv na namaz čuje kilometrima daleko, očekivao sam da vidim ljude kako hrle u džamije, kako se odazivaju Allahovom pozivu na namaz i pozivu na spas. Dok sam prolazio kroz jedno selo kako bi prisustvovao klanjanju akšam namaza vidio sam mnoštvo ljudi kako besposleni sjede pre svojim kućama. Džamija je bila prelijepa. A mi koji smo u dijaspori, bar oni koji redovno klanjaju doista osjećamo zadovoljstvo samim gledanjem u naše prelijepe džamije, a kamoli tek prisustvovanju namazu u džematu. Očekivao sam da će biti puno klanjača na namazu. Ezan je proučen, poredali smo se u saffove i klanjali akšam namaz. Na kraju namaza sam ustanovio da nije bilo (šestero) ljudi iz dijaspore koji su tu provodili svoj godišnji odmor na akšam namazu bi bio samo imam i mujezin. Poražavajuće i čudno. Hajde rekoh samom sebi, možda smo došli u mrtvu sezonu, možda je na drugim mjestima bolja situacija. Međutim, ponovo sam se razočarao. U jednom našem gradu u čaršiji gdje je na sve strane vrvilo od omladine sunce se polagano gasilo na zapadu najavljujući dolazak akšama. Sa ulica je dopirala tako glasna muzika da ni debeli džamijski zidovi nisu mogli zaštiti klanjače i ostaviti ih na miru. Dok sam stajao u mihrabu pokušavao sam da se skoncentrišem na namaz i učenje, ali zvuci muzike koji su dopirali sa ulice i kafića su nam remetili skrušenost u namazu. Po mojoj ocjeni, a imajući u vidu da se radi o čaršijskoj džamiji, veoma mali broj klanjača je bio na namazu. A nedavno je bio miradž. Nedavno smo se prisjećali obaveze koju je Poslanik preuzeo od Allaha. Izgleda da mnogi nisu shvatili pouku koju miradž nosi i da se nisu izdigli ni pedalj od zemlje, ili se možda pripremaju za ostvarenje hadisa Allahovog Poslanika s.a.v.s., gdje kaže: „Doći će vrijeme kada će ljudi obilaziti džamije i u njima klanjati samo uz ramazan.“ Haman da je došlo to vrijeme. Druga mubarek noć koja nam dolazi jeste noć Lejletul-beraet, Noć oprosta. I ova noć dolazi kao jedna vrsta izvidnice, kao nagovještatelj mjeseca ramazana i traži od nas jednu veoma bitnu stvar, a to je čišćenje naših srca, činjenje teobe i pokajanja kako bi ramazan dočekali čistih srca i kako bi se za njega istinski pripremili. Prva stvar koju moramo učiniti prije nego nam dođe ramazan jeste ostavljanje svih vrsta grijeha, počevši od onih velikih pa tako i malih. Ne smije čovjek zanemarivati grijehe pa samom sebi govoriti eto prošao samo se velikih grijeha, a za male ću lahko. Vjernik se boji svojih grijeha i ne gleda jesu li oni mali ili veliki, boji se da ga njegovi grijesi ne unište, dok onaj koji je nemaran spram Allaha uopšte se ne bavi time. Kaže Allahov Poslanik a.s.,: „Vjernik vidi svoje grijehe poput ogromnog brda koje se nadvija nad njim i boji se da na njega ne padne, dok griješnik svoje grijehe ( bili oni mali ili veliki) vidi (malim) poput muhe koja kada mu padne na nos on samo rukom odmahne i otjera je.“ Dakle, briga o njegovim grijesima traje koliko onaj pokret ruke kako bi muhu otjerao, a ne klanja, pije alkohol, zakida pri vaganju, gibeti, čini drugima nasilje i mnoge druge grijehe. Niko od nas ne smije niti može tvrditi da je bezgriješan. Svako im svojih grijeha. Ashabi Allahovog Poslanika s.a.v.s., od koji je nekima obećan džennet bi na svojoj samrti govorili moji grijesi, moji grijesi, a šta je sa nama. U suri Ali-Imran u 131 ajetu gdje Allah Uzvišeni poziva ljude govoreći: „"I požurite oprostu od Gospodara vašega, i Džennetu širokom kao nebesa i Zemlja, pripremljenim za bogobojazne.“ Allah nas ne poziva bilo čemu, Allah nas poziva ka Džennetu, ali prije toga traži od nas jedno, a to je pokajanje, traženje oprosta, jer onaj kome Allah oprosti on je spašen i on će vidjeti Džennet, a Dženneta nema bez Allahova oprosta. Čovjek mora tražiti oprosta od Allaha odmah čim učini grijeh, ne smije da čeka i da odugovlači. Allah Uzvišeni kaže: "I za one, koji kada učine nešto loše, ili sebi nasilje učine, Allaha se sjete i oprost za grijehe svoje mole!" Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s.,, rekao: - Ako čovjek učini grijeh, pa kaže: "Gospodaru moj, počinio sam grijeh, pa oprosti mi!" Allah Uzvišeni će na to reći: "Moj rob je učinio grijeh i zna da ima Gospodara Koji oprašta grijehe i za to kažnjava. Zato ja praštam Svom robu!" Ako, zatim,učini drugi grijeh, pa kaže: "Gospodaru moj, počinio sam grijeh, pa oprosti mi!", Allah Uzvišeni će reći: "Moj rob zna da ima Gospodara Koji oprašta grijehe, ili kažnjava. Pa ću mu oprostiti!" Ako, zatim, učini novi grijeh, pa kaže: "Gospodaru moj, učinio sam grijeh, pa oprosti mi!", Allah Uzvišeni će reći: "Moj rob zna da ima Gospodara Koji prašta grijehe, ili za njih kažnjava, pa oprostit ću mu!" Ako, zatim, ponovo učini grijeh, pa kaže: "Gospodaru moj, učinio sam grijeh, pa oprosti mi!", Allah Uzvišeni će reći: "Moj rob je znao da ima Gospodara koji prašta grijehe, ili kažnjava za njih! Svjedočim da sam oprostio Svom robu, pa neka radi što hoće!" Subhanallah, kolika je Allahova milost ! Niko osima Allaha ne može oprostiti naše grijehe, zato pokajmo se Allahu, zatražimo oprosta, pripremimo se za ramazan kako bi ga istinski doživjeli i kako bi se od njega okoristili. Veoma je bitno da pored toga što tražimo oprosta od Allaha zatražimo i oprost, tj. halal od ljudi, jer apsurdno je biti dobar sa Allahom, a ne biti sa ljudima. U hadisu stoji: "Za troje se zaklinjem: da se imovina neće umanjiti od milostinje (sadake), da će Allah robu koji oprosti samo povećati veličinu, i da će Allah uzdići onoga koji radi Allaha bude skroman, tj ponizan!" Ubejj ibn Ka'b prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,, rekao: "Kome je drago da ima ugled i čast, i da mu se podigne stupanj, neka oprosti onome ko mu je nasilje učinio, dade onome koji je njemu uskratio, i uspostavi vezu s onim koji ju je s njim prekinuo!" Molim Allaha da nam oprosti naše grijehe, molim Allaha da se izmirimo sa našom braćom i sestrama i da u našim srcima ne bude nimalo zlobe ni prema kome. Amin. |
|
|||||||||||||||||||||||||||
.gif)
