|
Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu koji nas je učinio svojim robovima, koji nam je ukazao na pravi put i koji nas izvodi iz tame na svjetlo. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika na najboljeg Allahova roba, Muhammeda s.a.v.s., na njegovu porodicu, na ashabe i na sve one koji ih slijede u dobru do kijametskog dana. Draga braćo i sestre, naša djeco i omladino. U Časnom Kur’ani Kerimu kaže naš Uzvišeni Gospodar sljedeće: «Reci: O robovi moji koji vjerujete, bojte se Gospodara svoga! One koji na ovom svijetu dobra djela budu činili čeka dobro, a Allahova je zemlja prostrana; samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagrađeni. Reci: Meni se naređuje da u ibadetu Allahu budem, ispovijedajući mu čistu vjeru. I naređuje mi se da budem prvi musliman». (Ez-Zummer, 10-12)
U ovom ajetu Allah nas doziva nazivajući nas svojim robovima i ovaj poziv je upućen nama koji kažemo da vjerujemo u Allaha i da smo mi njegovi robovi. Robovanje Allahu dž.š., bi trebalo za sve nas da bude cilj naših života, da se trudimo da budemo uvijek Allahu poslušni, da izvršavamo Allahove naredbe, a da se klonimo Allahovih zabrana. Biti Allahov rob je čast, jer putem robovanja Allahu stičemo dobro i ovoga i onoga svijeta. U ovom ajetu kojeg smo maločas citirali Allah nas obavještava da samo oni koji vjeruju u Allaha i koji čine dobra djela na ovom svijetu njih čeka dobro i na budućem, zašto, zato što su oni odlučili da robuju jedinom pravom i istinskom vladaru, Tvorcu svega živog i mrtvog, Vladaru Sudnjeg dana, onom koji oživljava i usmrćuje a to je Allahu Uzvišenom.
U današnje doba ćemo vidjeti da je sve manje onih koji Allaha obožavaju i koji žele da budu njegovi odani i iskreni robovi, a sve više ćemo vidjeti one koji su postali robovi svojih prohtjeva, strasti, želja i potreba.
Najteži vid robovanja u koji čovjek može da zapadne jeste da počne da obožava šejtana i da mu bude rob. Allah traži da se obožava a šejtan želi da nas od toga odvrati. U suri Ja sin Allah kaže: «O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: «Ne obožavajte šejtana, on vam je neprijatelj otvoreni, već u ibadetu meni budite, to je pravi Put. On je mnoge od vas u zabludu odveo, kako niste pameti imali». (Jasin, 60-62) Čovjek može šejtana da obožava direktno ili indirektno. Direktno kao što čini grupa zvana sotonisti koji mu na sedždu padaju, prinose žrtve dovikuju njegovo ime, bave se crnom magijom itd. Indirektno čovjek obožava šejtana na taj način što čini sve ono s čime Allah nije zadovoljan, ali šejtan jeste. Allah zabranjuje ubistvo, blud, kocku, sihr, laganje, gibet i dr., a šejtan sve to naređuje, ako poslušaš šejtana znači da si njemu a ne Allahu pokoran. Allah Uzvišeni kaže: «Za one koji izbjegavaju obožavanje taguta (sve ono što se obožava mimo Allaha) i koji se Allahu obraćaju-njima su namijenjene radosne vijesti, zato obraduj robove moje. (Ez-Zumer, 17)
Ima ljudi koji su postali robovi svoje kuće. Čitav život čovjek radi ne bi li kuću sagradio, ne bi li kada ostari imao krov nad glavom, ulaže ogromne napore, muči se, trudi, radi, štedi i na tom putu zaboravlja na Allaha, na svoje obaveze koje ima prema njemu govoreći da je farz raditi što niko ne poriče, ali ne shvata da takvim odnosom postaje rob svoje kuće kojoj on posvećuje čitav svoj život. Skoro svi mi smo obezbijedili sebi krov nad glavom, imamo svoju kuću ili stan, ali malo ko od nas se pita hoće li imati kuću i u Džennetu i kakva će ta kuća biti. Naši životi kratko traju zato se ne smijemo zavaravati prolaznim dunjalučkim dobrima, moramo misliti i na povratak Allahu.
Pored ove skupine ima onih koji su postali robovi svoje djece. Tako nekada možemo čuti kako dotični govore: Sve ovo što radim, radim zbog svoje djece. Normalno je da se čovjek bori da ostavi svojoj djeci nešto u emanet, da djeca ne budu fukare, ali bi isto tako trebalo biti normalno da pored dunjaluka našoj djeci ostavljamo i lijep islamski odgoj. Na ovome svijetu čovjek radi i zarađuje i trudi se da nešto iza sebe ostavi, međutim ne smije na tom putu da zaboravi da kompletan njegov život mora biti posvećen Allahu. Ibrahim a.s., je govorio:
«Reci: Moj namaz, moji obredi, moj život i moja smrt pripadaju Allahu Gospodaru svih svjetova.» (El-Enam, 162)
Nasuprot ovima vidjećemo i one koji su postali robovi svojih bračnih drugova. Slijedi svog bračnog druga u svemu bezobzira bilo to dobro ili ne. Vidjećemo i one koji su zaboravili na dobročinstvo koje moraju da čine svojim majkama, jer su im njihove supruge postale važnije i od samih majki.
U današnjem vremenu vidjećemo kako ljudi postaju robovi ovoga ili onoga. Ima onih koji su postali robovi svojih navika. Ima onih koji robuju televiziji i daljinskom upravljaču koji su spremni zbog utakmice ili filma ili serije propustiti i namaz i predavanje i učenje Kur'ana i bilo šta drugo. Ima onih koji polahko i nesvjesno počnu robovati internetu, e-mailu, chatu i dr., provode se sati i sati u tom virtualnom svijetu, a namazi prolaze li prolaze. Sve su ovo vrste vezivanja koje ako idu na štetu vjere čovjek se mora preispitati kome on doista robuje da li robuje Allahu ili nekome drugom, da li je njegov život posvećen Allahu ili nekom i nečem drugom. Veoma je bitno da shvatimo da robovanjem Allahu mi samo dobivamo iako se nekada čovjeku učini suprotno na kraju svega toga Allahov rob ipak dobiva. Najljepša nagrada će biti kada nam Allah Uzvišeni kaže:
«O robovi moji, danas nema straha za vas i ni za čim nećete tugovati. (Ez-Zuhruf, 68) Molim Allaha Milostivog Samilosnog da nas učini samo svojim robovima koje će obasuti svojim blagodatima na ovom svijetu i još ljepšom nagradom na ahiretu. Amin.
|
|
|||||||||||||||||||||||||||
