|
Draga braco, cijenjene i uvazene dzematlije, postovane majke,draga
omladino.
Najnovija
desavanja u Palestini nam namecu temu danasnje hutbe. Danas cemo govoriti
o Palestini i zidovima kao i o korijenima bliskoistocne krize. Zidovi su
nedavno u napadima iz helikoptera raketirali duhovnog vodju Hamasa, sejha
Jasina, covjeka koji vec pola svog zivotnog vijeka provodi u invalidskim
kolicima. Ovaj dogadjaj i ovo gnusno ubistvo su osudili Ujedinjene nacije,
SAD, Evropska zajednica i mnogi drugi. Da li je to srcana osuda ili je
samo da se zadovolji javnost Allah najbolje zna. Sta je razlog ovih
previranja, ko je stvarni krivac za sva ova krvava desavanja, ko su pravi
smutljivci i ekstremisti, da li oni koji zive na svojim ognjistima
hiljadama godina ili oni koji su se tu doselili, oteli im zemlju, pitku
vodu, ukrali im mir i slobodu, pobili djecu, sinove i muzeve govoreci da
su upravu sto to cine.
Na medjunarodnom
planu postoje razlicita, a ponekad i potpuno oprecna misljenja o
korijenima bliskoistocne krize. Mnogi istrazivaci, historicari i eksperti
politickih nauka smatraju da osnovni razlozi ove krize, u ovom stoljecu,
leze u losoj procjeni arapskih lidera i kraljeva, njihovoj slabosti i
nemarnosi, te njihovim povrsnim pogledima i obuzetoscu vlascu. Pomenuti
istrazivaci smatraju da arapski lideri nisu pravilno shvatili politicke
prilike razlicitih historijskih etapa, nisu bili neovisni u donosenju
odluka, nisu bili dorasli postojecim prilikama i sve je to, po njihovim
misljenjima, razlog sto su arapski lideri slijedili put koji “priprema
teren” neprijatelju i agresoru. Prema ovom misljenju, nastanak izraelske
tvorevine u srcu islamskog svijeta nuzno je doveo do pojave bliskoistocne
krize. Njeno trajanje se pripisuje podrsci nekih velikih sila cionsitickom
pokretu, a prije svega Amerike i Britanije, te postojecim strateskim
odnosima izmedju ove dvije strane.
Ipak, uprkos svemu tome, stavovi pomenutih arapskih lidera, njihova
iskrivljena misljenja i neozbiljna uloga imali su utjecaja na nelegalnu
uspostavu, a zatim i opstanak cionisticke tvorevine, pa cak i na svu
brutalnsot koju su pokazali cionisti prilikom izvrsavanja strategije
uspostavljanja “Velikog Izraela” u podrucju od Nila do rijeke Eufrata.
1917.g. obznanjeno je “Belvorovo obecanje”, a Britanija je dala svoju
saglasnost za “osnivanje nacionalne drzave Jevreja u Palestini”. Ovo
je izazvalo veliki i sirok val osude medju arapsko-islamskim svijetom, ali
mnogi arapski lideri nisu poduzeli nikakve odlucne mjere da bi se
suprotstavili pomenutim stvarima. Na “mirovnom” kongresa u Parizu
1919.g. su izmedju ostalog uz podrsku pojedinih arapskih vladara donesene
i ove odluke: Cetvrti stavak je glasio: “Bit ce poduzete sve mjere na
najsirem planu pospjesavnja preseljenja jevreja u Palestinu i njihovo
naseljavanje u tom podrucju, tako sto ce se uspostaviti posebna naselja i
pripremiti obradiva zemlja sto je prije moguce.”U sedmom stavku stoji:
“Cionisticki pokret predlaze slanje komisije eksperata radi istrazivanja
ekonomskih mogucnosti u Palestini i pripreme izvjestaja o
najpogodnijim metodama i sredstvima za njihovo unapredjenje. …”
Sve ovo je samo jedan mali dio velike i dobro ocuvane politicke
dokumentacije cionistickog pokreta, Britanije i drugih svjetskih i
arapskih sila. Sve to govori o metodama i stavovima nekih arapskih lidera
naspram palestinskog problema i rak rane zvane “cionizam”.
Bilo bi interesantno prostudirati cinjenicu da cionisti, koji su
radili cijelo stoljece na ostvarivanju svojih ciljeva, nisu drzali ni vise
od pet posto palestinske zemlje kada je uspostavaljena drzava “Izrael”.
Razlog tome je bio zilav i jak otpor palestinskih muslimana i njihova
velika cvrstina. I pored toga, ova tek osnovana cionisticka tvorevina
dobila je sluzbeno priznanje od strane Sjedinjenih Americkih Drzava, zatim
od Sovjetskog Saveza, Britanije, i konacno od Organizacije ujedinjenih
naroda. Cionisti se koriste prvim “arapsko-izraelskim” sukobom u
1948.g. da bi okupirali vise od 78% palestinske zemlje. Tom prilikom su
pocinili velika zvjerstva nad civilnim stanovnistvom, protjerujuci
vise od milion Palestinaca iz njihovih gradova, sela i domova, a njihovu
imovinu su opljackali i medjusobno podijelili.
Nedostatak istinskih motiva kod arapskih lidera za otpor
cionistickom agresoru s jedne, i velika materijalna i politicka
podrska cionistickom okupatoru od strane svjetskih sila, a posebno Amerike,
s druge strane, dovele su do toga da se arapske vlade priklone i prihvate
prekid vatre umjesto nastavka borbe radi oslobodjenja okupirane
palestinske zemlje i zaustavljanja i kaznjavanja agresora. Egipat je
potpisao sporazum o prekidu vatre u februaru 1949. g., Liban i Jordan u
martu i aprili 1950.g., a Sirija u julu iste godine. Tako su ove zemlje
objavile zavrsetak rata i prakticno priznale postojanje cionisticke
tvorevine.
U 1973. godini Envar Sadat kao predsjednik najvece arapsko-islamske
drzave, a uz posredstvo Kisindzera, posjetio je okupiranu Palestinu i
rukovao se sa liderima cionistickog agresora. U govoru pred izraelskim
parlamentom rekao je: “Izrael je stvarnost koju je priznao cijeli svijet.
… Tacno je da su arapske zemlje u proslosti odbijale da priznaju
postojanje Izraela, ali mi smo danas ovdje da bismo s vama zajedno zivjeli
u Regionu.” Njegova politika spram Izraela je bila razlog njegovom
smaknucu. Arapske zemlje su prekinule diplomatske odnose sa Egiptom zbog
bliskosti te zemlje s Izraelom, i sjediste arapske lige preneseno je iz
Kaira u Tunis. Medjutim, veoma brzo su neki arapski politicari izjavili da
je iskljucivanje Egipta iz arapske lige bila greska, te je ta zemlja
bila uskoro ponovo primljena u tu organizaciju.
Danas su, nazalost, svi muslimani svijeta svjedoci kako neki lideri
arapsko-muslimanskih zemalja upucuju cestitke liderima Tel Aviva povodom
godisnjice osnivanja nelegalne cionisticke tvorevine, te kako su njihovi
napori doveli dotle da se cak i lideri Palestinske oslobodilacke
organizacije (PLO) rukuju s cionistima u prostranim salama Madrida i
Vasingtona i sa njima uzimaju zajednicke “historijske” fotografije za
uspomenu.
Pored svega ovoga, intelektualci, mislioci i vjerski autoriteti
islama od pocetka okupacije palestinske zemlje i osnivanja “Izraela”
ostro su i odlucno kazale da je postojanje ove tvorevine nelegalno i ona
se mora otkloniti da bi se mogla osloboditi Palestina. Oni su u potpunosti negirali bilo kakvo pravo na postojanje. Osudjivali
njegovo priznanje od strane arapskih lidera i tvrdili da je postojanje ove
rak rane uzrok fesada i zla u islamskom svijetu. Jedan alim je u
jednom od svojih govora rekao: “Odlucnoscu islamskih zemalja i
muslimanskih naroda moraju se definitivno iscupati korijeni ovog zla
koji su zasadjeni uz pomoce velikih sila u srcu islamskog svijeta. Oni
svakim danom sve vise ugrozavaju cijeli islamski svijet.” Kao savjet
liderima PLO-a rekao je: “Savjetujem palestinske lidere da se okane
posjeta i seljakanja. Neka pripreme svoj narod, naoruzaju ga pouzdanjem u
Allaha i pripreme mu oruzje u borbi protiv Izraela sve do smrti. Njihove
posjete (Vasingtonu i drugim zemljama zapada) samo uzrokuju gubitak
povjerenja u vas i pokopavaju nade hrabrog naroda.” Jedna dobra stvar koju moram istaci jeste stav
Irana i Iraka naspram cionisticke tvorevine. U Iranu je odredjeno da
posljednji petak svakog mjeseca ramazana bude Dan Kudsa. U jednom svom
govoru Homeini je rekao: “Daj Boze da dodje taj dan kada cemo otici i
obaviti namaz u Kudsu. Nadam se da ce muslimani uvazavati kao Dan Kudsa
posljednji petak u mubarek mjesecu (ramazanu), i dici svoj glas u
dzamijama, protestvovati i ucestvovati u demonstracijama. Kad bi milijarda
dusa diglo svoj glas, Izrael bi se prepao tog glasa. Kad bi svi muslimani
koliko ih danas ima u svijetu (preko milijardu) na Dan Kudsa izasli na
ulice i uzviknuli “smrt Izraelu”, pa samo ovaj jedan povik mogao bi im
biti zaista i posljednji. Dakle, muslimana ima preko milijardu, i imaju
sve te silne resurse koji su potrebni ,mnogim vladama. Ipak, potaknuti su
na razdor, na medjusobne sukobe, ne daju im rijec progovoriti i njihova se
bogatstva eksploatisu. Ako muslimani shvate da smo Allahovi i da za Njega
zivimo, nista im vise nece moci naskoditi. Cuvajte
se. Mislite na Boga. Pazite na islam. Ustanite Boga radi i islama radi.
Krenite naprijed za Boga, za islam, i, ako Bog da, pobijedit cete.” |
Zelite li da svake sedmice primate hutbu iz I.K.C. Ulm? Posaljite mi e-mail sa sljedecim tekstom:Zelio bih da ubuduce primam hutbe putem e-maila. Kliknite na ovaj link
|
|||||||||||||
