|
Draga
braco i cijenjene sestre, draga omladino.
Za nekoliko dana nam dolazi jedan historijski momenat kojeg se
svake godine prisjecamo te ga raznim vjerskim programima obiljezavamo.
Momenat koji nam dolazi jeste Nova muslimanska godina koja pada u cetvrtak
10.02.2005 kada nastupa 1426 hidzretska godina. U cemu se ogleda njen
znacaj? Zbog cega je ovaj momenat za nas toliko bitan? Zasto svake godine
govorimo o ovom dogadjaju? Znacaj
hidzre je ogroman, jer nam hidzra govori o nama, o nasoj povijesti. Govori
nam koliko imamo dugu tradiciju, govori nam koliko dugo postojimo na
svjetskoj sceni, govori nam da smo postali nezaobilazan faktor u svim
svjetskim kretanjima, govori o postojanju islama i muslimana na zemaljskoj
kugli. Duhovno bogatstvo jednog naroda se ogleda po bogatstvu njegove
historije, a mi doista imamo jedno ogromno duhovno blago.
Svi dogadjaji koji su se desili kroz povijest islama i dan danas
igraju veliku ulogu u zivotima muslimana, nisu to samo puki dogadjaji bez
znacaja, dogadjaji koji su se desili pa poslije u zaborav pali. Naprotiv,
svaki dogadjaj ima i dan danas svoj uticaj na nase zivote od kojih hidzra,
preseljenje Muhammed a.s., iz Mekke u Medinu zauzima znacajno mjesto.
Hidzra u jezickom smislu znaci ostavljanje ili napustanje bilo cega.
Covjek moze uciniti hidzru i napustiti svoju domovinu, covjek moze ucinit
hidzru od grijeha tako sto ce ih se proci, moze isto tako da ucini hidzru
na onaj svijet.
Kroz povijest islama bilo je mnogo hidzri pocevsi od Adema a.s.,
koji je ucinio hidzru iz dzenneta i nastanio se na zemlji. On je napustio
ono sto je bolje, sto je ljepse i sto je vjecno te se nastanio na zemlji
koja je prolazna.
Nuh a.s., je sa svojom ladjom ucinio hidzru bjezeci ispred sveopceg
potopa, bjezeci iz zemlje u kojoj ljudi nisu htjeli da se odazovu
Allahovom pozivu, kako bi se naselio zajedno sa ostalim vjernicima gdje mu
je Allah odredio.
Ibrahim a.s., je ucinio hidzru sa Hadzerom i sinom Ismailom ka
svetoj zemlji ka Mekki gdje su se Hadzera i Ismail nastanili i gdje su i
smrt docekali.
Musa a.s., je ucinio hidzru bjezeci od faraona sklanjajuci se kod
poslanika Suajba a.s., u Medjenu, zatim po drugi put cini hidzru zajedno
sa svojim narodom Benu Israilom ka obecanoj zemlji ponovo bjezeci od
faraona kako bi postedio svoj narod od daljnjih patnji i ponizenja koja su
svakodnevno dozivljavali.
I nas poslanik neka je na njega mir i spas ucinio je hidzru
odlazeci iz rodnog grada Mekke ka pitomoj Medini. Hidzra nije bila nimalo
lahka stvar. Moralo se ostaviti sve sto covjek posjeduje i svoje kuce i
njive i palmovike, i konje i deve i blago i zlato i doci praznih ruku u
Medinu. Bio je to ispit imana, ispit snage i odlucnosti, ispit koji je
razdvojio prave vjernike od munafika. Oni koji su vise voljeli ovaj
prizemni dunjaluk, koji nisu ceznuli za dzennetom i njegovim ljepotama,
koji nisu mogli ostaviti sve te dunjalucke ukrase su ostali u Mekki kako
bi ocuvali ono sto ionako nije njihovo. Oni koji su cvrsto vjerovali u
Allaha, koji su slijedili Poslanika, kojima je dzennet bio drazi od
prasnjave zemlje, koji su zeljeli da u miru ispovijedaju svoju vjeru oni
su napustili zemlju idolopoklonika i nasli svoj smiraj u Medini.
Draga braco, strah me je jedne cinjenice koju moram sa vama da
podijelim? Jedno pitanje koje nam se svima namece i o kojem moramo da
razmislimo kako bi dokucili velicinu podviga kojeg su izveli Poslanik i
ashabi. Mi dobro vidimo kakvo je stanje islama i muslimana ovdje na ovim
prostorima. Trenutno sada Allahu hvala mozemo u miru praktikovati nasu
vjeru niko nas ne uznemirava, ali sta ako se nase stanje jednog dana
promjeni, ako u ovoj zemlji nestane vjerske slobode, ako ne budemo u
mogucnosti da ispovijedamo nasu vjeru kao do sada, ako nam ne bude
dozvoljeno otvaranje dzamija, odrzavanje vjeronauke, i dr. vjerske
aktivnosti, da li cemo biti spremni ostaviti ono sto smo ovdje stekli, da
li cemo moci ostaviti ovaj standard na koji smo se navikli i vratiti se
nazad nasim kucama u domovini??? Zasigurno da bi to nekima tesko palo.
Neki se ne bi puno dvoumili. Samo Allah zna kako bi ko postupio. O
ovome mi moramo isto tako da razmisljamo da bi znali kako da se postavimo
spram situacije. Molim Allaha da muslimani sirom svijeta imaju potpunu
vjersku slobodu i da ne moraju niodakle i niodkoga bjezati kako bi svoju
vjeru sacuvali.
Koliki znacaj zauzima hidzra govori nam i cinjenica da se hidzra
spominje u kontekstu prvog hadisa mnogih hadiskih zbirki gdje se u cuvenom
hadisu kojeg prenosi Omer r.a., kaze sljedece: Cuo sam Poslanika s.a.v.s.,
da je rekao: “Zaista se djela cijene prema namjerama; i svakom
covjeku pripada ono sto je naumio! Cija hidzra bude radi Allaha i Njegova
Poslanika, ta hidzra je u ime Allaha i Njegova Poslanika. A onaj cija
hidzra bude radi ovosvjetske koristi koju zeli postici ili radi zene kojom
se zeli ozeniti, njegova hidzra je radi onoga zbog cega se preselio”. (Buhari
i Muslim)
Iz ovog hadisa vidimo da je iskrenost u nijjetu povezana sa hidzrom,
tako da onaj koji ucini hidzru u ime Allaha i Njegovog Poslanika imace za
to nagradu kod Allaha, a onaj ko ucini hidzru neiskreno, zbog dunjaluka
ili radi zenidbe to se ne ubraja u hidzru za koju slijedi nagrada, jer
djela se vrednuju shodno njihovim namjerama.
Allah na mnogo mjesta spominje hidzru kao i muhadzire hvaleci ih i
obecavajuci im svoju neizmjernu nagradu, tako Uzviseni Allah kaze:
"Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadzirima i
ensarijama, i svima onima koji ih slijede dobra djela cineci. A i oni su
zadovoljni Njime: za njih je On pripremio dzenetske basce, kroz koje ce
rijeke teci, i oni ce vjecno i zauvijek u njima boraviti. To
je veliki uspjeh."
(Et-Tevbe 100)
Prvi muhadziri su uspjeli zbog nekoliko stvari. Prvo :
Bili su zadovoljni sa svojim Gospodarom. Drugo: U stopu su slijedili svog
Poslanika. Trece: Bili su iskreni prema Allahu a i prema samima sebi.
Cetvrto: Shvatili su da uspjeh lezi u cvrstom imanu u Allaha dz.s., i da
je dzennet mjesto za koje treba da se bore, a ne ova blatnjava zemlja koja
iza njih ostaje.
To su bile neke od pouka hidzre koje crpimo iz ovog historijskog
dogadjaja, a u cevtrak cemo
se ako Bog da poslije jacije namaza ponovo osvrnuti na ovaj dogadjaj i
spomenuti ono sto nismo uspjeli reci na ovoj hutbi.
Molim Allaha Uzvisenog da bude zadovoljan sa nama, a i da mi budemo
zadovljni sa Allahom i da slijedimo prve muhadzire u dobru kako bi nam
Allah podario dzennet i njegove ljepote. Amin. |
||||||||||||||||||||||||
